preskoči na sadržaj

Agronomska škola Zagreb

Login

Nastava na daljinu

 

    

     agronomskaskolazg@psz.hr 

   Pratite nas na youtube kanalu

  Pratite nas na Facebook stranici

        Pratite nas na Instagramu

e-Dnevnik

        E-DNEVNIK ZA UČENIKE

   E-DNEVNIK ZA

NASTAVNIKE

 

  

  

   

    

       

     

    

    

 

Vremenska prognoza - Zagreb

Kalendar
« Siječanj 2021 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
28 29 30 31 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

Brojač posjeta
Ispis statistike od 9. 4. 2015.

Ukupno: 330881
Ovaj mjesec: 1469
Danas: 2

                                               za više, klikni na sliku 

Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Čitateljski klub profesor(ic)a
Autor: Đurđa Šmajgl, 10. 12. 2020.

Znamo da već i ptice na grani znaju da lektiru čitaju učenici i 
učenice, ali isto to radimo i mi! Dogovorimo se koji ćemo roman 
pročitati, a onda diskutiramo o njemu. Zadnja ljubav na prvi pogled je 
bio roman „Na zemlji smo nakratko predivni" Oceana Vuonga.

Ako nam se želite pridružiti, posudite roman „Unterstadt" Ivane Šojat.

Do sljedećega romana!


Ocean Vuong: „Na zemlji smo nakratko predivni“

Vuong je mladi američki pisac vijetnamskoga podrijetla. Ovo je njegov prvi roman, a prije njega se publici predstavio kratkim pričama.

U romanu, pripovjedač Mali Pas, se već na samome početku svoga obraćanja razotkriva kao sin samohrane majke. Sve što piše, piše njoj. Pisanje je mladome Malome Psu način da izbaci sva sjećanja (koliko ih imamo i zašto ih nosimo sa sobom?) na papir, ogolit će se pred svima nama, ali sve njegove tajne, žudnje, želje, oproste, uzbuđenja ili osude neće nikada naći adresu njegove majke. Njihov odnos nije bio sjajan jer im je život bio težak, majka je stalno radila, a ni on se nije najbolje snašao u tuđoj zemlji među ljudima koji su bili tako bijeli.

„Na zemlji smo nakratko predivni“ je i roman i pismo i dnevnički zapis i djelomično obiteljska saga. Istovremeno je intimno i nježno, ali i javno. Proza, ali ima i poezije, u epizodama. Ne uljepšava se istina jer majka ionako ne može osuditi sina.

 Očaravajući su opisi i poredbe (npr. Dlanovi su ti se savili kao dalekozor, kao da je prošlost nešto što treba pronaći i uhvatiti.), kratke crtice o migraciji leptira ili pak način na koji se neke tako banalne životne situacije opisuje pomoću sveprisutnih metonimija.

Osim što oslikava jednu obitelj i njihovu povijest tijekom nekoliko desetljeća, kronika je ovo pripovjedačeve svakodnevice: od toga koji su sportaši popularni do toga koja se glazba sluša na američkim ulicama. Koliko jednostavno piše o obiteljskome nasilju, toliko spontano opisuje prva seksualna iskustva, drogiranje ili smrt bliskih osoba. Mali Pas razmišlja i osjeća na dva jezika, svjestan je boje svoje kože i nasljeđa koje ne može skriti, a možda bi htio. U drugome dijelu, od tri, opisuje značenje termina čudovište, u dvije kulture. Nešto kasnije se ponovno na to vraća i shvaća da je i on sam čudovište, ali mu to više ne smeta jer shvaća razliku u kontekstu. Postavlja se pitanje u kojem bi kontekstu shvatila njegova majka tu riječ?

Ponekad, kad sam bezbrižan, vjerujem da je rana ujedno i mjesto na kojem koža iznova sreće samu sebe, pitajući obje strane gdje su bile.

~

Jednom si mi rekla da je ljudsko oko najsamotnija božja tvorevina. Da kroz zjenicu prođe toliko mnogo od svijeta, ali ništa se ne zadrži. Sāmo u svojoj duplji, oko ni ne zna da samo nekoliko centimetara dalje postoji drugo, posve jednako, jednako gladno, jednako prazno.

 





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju